SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Analitika je isključena.

Sveti mučenik Viktor i Stefanida

Spomen 11. novembar

STRADANJE SVETIH MUČENIKA VIKTORA i STEFANIDE
U BPEME Rimskog cara Antonina, pod starešinstvom vojvode Sevastijana služaše u vojsci jedan vojnik rodom iz Italije, po imenu Viktor. Ovaj Viktor verovaše u Gospoda našeg Isusa Hrista i otvoreno pred svima ispovedaše svesveto ime Njegovo. A kada u to vreme nastade gonjenje hrišćana, onda vojvoda prizva k sebi blaženog Viktora i reče mu: Dobismo od cara naređenje kojim naređuje: vas hrišćane primoravati na prinošenje žrtava našim bogovima; ko ne posluša, staviti ga na teške muke. - No sveti Viktor odgovori: To bezbožno naređenje smrtnoga cara ja poslušati neću, niti ću izvršiti volju njegovu, jer imam Besmrtnoga Cara i Spasa moga Isusa Hrista, Njegovo je carstvo beskonačno, i koji tvore volju Njegovu dobiće život večni; a smrtnog cara vašeg i carstvo je privremeno, i koji tvori bezbožnu volju njegovu poginuće zanavek.
Na to vojvoda reče Viktoru: Ti si vojnik našega cara, stoga se pokori njegovom naređenju i prinesi žrtvu. - He, odgovori Viktor, ja sam vojnik ne vašeg zemnog cara nego Nebesnog; no iako bejah privremeno vojnik pod vlašću vašega cara, ipak ja nisam prestajao služiti mome Caru; i sada Ga ostaviti neću, i idolima vašim žrtve prineti neću. Stoga čini što hoćeš; evo, telo je moje u rukama tvojim, ti imaš vlast nad njim, no nad dušom mojom vlast ima samo Bog moj.
Tada vojvoda stade nagovarati Viktora, i govoraše mu: Čoveče, ti sam sebe uvlačiš u opasnosti ne izvršujući carevo naređenje. Savetujem ti, prinesi bogovima žrtvu, da bi se izbavio od muka koje te očekuju. - Sveti Viktor odgovori: Ja to i želim: da trpim muke za Gospoda mog, i silno se radujem što ću se udostojiti da stradam za ime Njegovo.
Posle ovakvog odgovora vojvoda odmah naredi da Viktoru polome prste i iščupaju ih iz zglobova. Zatim mučitelj strahovito užari peć, i vrže u nju svetog Viktora; u njoj mučenik provede tri dana živ i nepovređen, kao nekada Tri Mladića u peći Vavilonskoj. Mučitelj pak, ne očekujući da je Viktor živ, naredi u treći dan da otvore peć, uzmu iz nje mučenikov pepeo i prospu u reku. Međutim, kada otvoriše peć, sveti mučenik iziđe iz nje čitav i zdrav hvaleći Boga što ga se oganj ne dotače i ne povredi ga.
Potom vojvoda prizva nekog vračara i naredi mu da otrovom umori svetog Viktora. Vračar skuva meso sa smrtonosnim otrovom, i davaše svetitelju da jede. A svetitelj reče: Iako ne treba da primam od vas nečisto meso i jedem, ipak ću ga pojesti, da biste saznali da smrtonosni otrov ništa ne može protivu sile Životodavca Gospoda mog. - Zatim pomolivši se, mučenik pojede otrovano meso, i ništa mu ne naškodi. A vračar, videći da pojedeni otrov ne naškodi svetom mučeniku, zagotovi drugo meso sa najjačim otrovom, i reče svetitelju: Ako ovo pojedeš i ostaneš živ, onda ću ja ostaviti vradžbine i mađije i poverovati u Boga tvog. - Sveti Viktor pojede i to meso, otrovano najjačim otrovom, i ostade nepovređen. Tada vračar gromkim glasom kliknu: Pobedio si silu vradžbina mojih, Viktore, i dušu moju davno već propalu izveo si iz pakla, jer evo verujem u Gospoda Isusa Hrista koga ti propovedaš. - I vračar ode kući svojoj, pokupi sve svoje vračarske knjige i sve amajlije, spali ih, i postade istinski hrišćanin.
Međutim, vojvoda, videći da ništa ne naškođuje svetom Viktoru, razjari se strahovito, i naredi da iz svega mučenikova tela čupaju žile. Posle toga naredi te mučenika baciše u užareno vrelo ulje. A sveti mučenik govoraše: Meni je ovo vrelo ulje tako prijatno, kao žednome studena voda. - To mučitelja još više razbesni, i on naredi da mučenika obese na drvetu i telo mu svećama opaljuju. Pri tome neki smrtonosni prašak rastvoriše u sirćetu, i tu mešavinu sipahu u usta mučeniku. A on govoraše: Ovo sirće i ovaj smrtonosni otrov za mene su kao med i saće medeno.
Tada mučitelj, padajući u sve veći i veći bes, naredi te mučeniku Hristovom izbodoše oči. Zatim ga obesiše glavačke, pa se svi raziđoše, ostavivši ga da tako visi tri dana. U četvrti pak dan, smatrajući da je mučenik već umro, vojnici dođoše da ga vide, i našavši ga živa udiviše se

Izvor: Crkveni Kalendar