SerbLink bi želeo da koristi analitičke kolačiće da izbroji koje se stranice posećuju. Postavljaju se samo ako to dozvolite. Politika privatnosti

Sveti sveštenomučenik Kliment, episkop ankirski

Spomen 23. januar

Za vreme cara Valerijana, 258 godine, rodi se sveti mučenik Kliment u glavnom gradu Galatije Ankiri od oca neznabošca i majke hrišćanke. Majka mu Efrosinija beše iz hrišćanske kuće, dobro vaspitana i obučena u hrišćanskoj veri. Udadoše je preko njene volje za čoveka neznabošca, jer su njeni roditelji očekivali da se zbudu reči apostolske: Osveti se muž nekršten ženom krštenom (1 Kor. 7, 14). Ali se njihovo očekivanje ne ispuni, jer on, zaronjen dušom u dubine neznaboštva i obuzet tamom idolodemonstva, nije hteo ni da pogleda ka svetlosti Hristovoj. Usto se na sve moguće načine starao da i suprugu svoju Efrosiniju privuče u svoje zloverje. A i ona se isto tako trudila da ga izvede na put istine. Dan i noć mu je govorila i stazu spasenja pokazivala, ali ništa nije uspela, jer mu se srce bilo okamenilo. I moljaše se ona Hristu, da se smiluje na njih i učini da oni, sjedinjeni telesno, budu sjedinjeni i duhom u svetoj veri. A ako je to nemoguće, onda da se i telesno rastanu, pošto nisu jednoga duha.
Gospod naš Isus Hristos, slušajući molitve sluškinje svoje, smilova se na nju, i ubrzo je oslobodi neznabožnog muža. Jer ovoga, pošto je bio kamena srca i nepopravljiv, Gospod potpuno odbaci, i on umre, ostavivši posle sebe supruzi prvenče u povoju, muško detence. Blažena Efrosinija odgajivaše svoje čedo više pobožnošću nego mlekom. I prosvetivši ga svetim krštenjem, ona ga prinese Hristu. A dade mu ime Kliment, što na grčkom jeziku znači: lastar vinove loze. I ovo mu ime dade kao proročica, predviđajući da će on biti lastar istinskog čokota - Hrista, koji će roditi mnoge grozdove dyša ljudskih. I proreče za njega, da će biti izvanredan ispovednik presvetog imena Hristovog, i krv svoju proliti, i dušu svoju za Njega položiti, i postati Hristov stradalnik i mučenik. I učaše ga svetim knjigama i dobrom vladanju, i upućivaše na svaku vrlinu.
Dete rastijaše telom i razumom. I kad mu beše dvanaestak godina, majka njegova, sveta Efrosinija, približavaše se svojoj blaženoj končini, koju i unapred doznade. I ležeći bolesna na postelji, ona željaše da joj sin bude ne toliko naslednik njenog ubogog materijalnog imanja, nego naslednik njenog nematerijalnog duhovnog bogatstva: vrlina. I poučavaše ga materinski, grleći ga, ljubeći ga i govoreći: Čedo moje, čedo milo, siroče od povoja, koje ni oca ne pamtiš. Ali nisi siroče, jer ti je otac - Hristos Bog, koji te obogaćuje svojim darima. Ja te, čedo, rodih telom, a Hristos Bog te rodi Duhom. Stoga znaj, da ti je On otac, a ti Njemu sin. I pazi, da tvoje usinovljenje Bogu ne bude uzalud. Služi samo Hristu Gospodu! U Hrista polaži nadu svoju! Jer je On vaistinu spasenje naše, i život besmrtni. On s neba siđe k nama, da nas sa sobom uzvede na nebo. On nas učini decom svojom milom, i oboži nas. Ko takvome Gospodu služi, izbaviće se svih zamki đavolskih, zgaziće zmije i škorpije, i savladati svaku neprijateljsku silu. Jer će ne samo posramiti neznabožne careve, knjaževe i mučitelje, koji se klanjaju idolima i demonima, nego će razmrskati glave i samim demonima koje oni poštuju.
Zatim, lijući suze, i ispunivši se blagodati Božje, mati poče proročki pretskazivati šta će sa njim biti i, govoraše: Molim te, čedo milo, molim, da mi za sve moje muke i patnje oko tebe, učiniš jedan poklon, jer će nastati opasno vreme, i blizu je gonjenje koje diše strašnom jarošću i pretnjom, i ti ćeš biti, kako Gospod naš kaže, vođen pred careve i vladare Njega radi (Mt. 10, 18). Učini mi ovu čast, sine! Stoj smelo i junački za Hrista, i čuvaj čvrsto i nepokolebljivo veru Njegovu! A ja se, o srce moje, nadam u Hrista mog, da će uskoro zablistati na tebi venac mučeništva, i u moju čast i na spasenje mnogih duša. Stoga pripremi srce svoje za podvig mučeništva, da te vreme podviga ne bi zateklo nepripremljenog. Znaj da je korisno biti kušan nevoljama, kao zlatu u ognju! Ali se ne boj! Stradanje je privremeno, nagrada je večna; nevolja prolazi brzo, radost ostaje večito; ovde malo sramote, a y Boga večna slava. Pretnje i muke od mučitelja su kratkotrajne; jarost careva zemaljskih biv

Tropar

Lozà prepodóbstva, i҆ stéblь stradálьčestva, cvѣ́tъ sщ҃énnѣйšїй, i҆ plódъ bg҃odánnый vѣ̑rnыmъ vsesщ҃énne prisnocvѣtꙋ́щъ daroválsѧ є҆sì: no ꙗ҆́kѡ mč҃nkѡvъ sostradálecъ, i҆ sщ҃ennonačálьnikѡvъ soprestólьnikъ, molì hrⷭ҇tà bg҃a, sp҃stísѧ dꙋšámъ nášыmъ.

Kondak

Lozы̀ bы́lъ є҆sì čestnáѧ rozgà hrⷭ҇tóva, mnogostradálьne klímente vsehválьne, ꙗ҆́vlьsѧ: so stráždꙋщimi že vzыválъ є҆sì: tы̀ mč҃nkѡvъ hrⷭ҇tè, svѣ́tloe rádovanїe.

Izvor: Crkveni Kalendar