Povest o pokajanju Teofila
Spomen 23. jun
Na mnogo vremena do najezde Persijanaca na Grčke zemlje, u drugoj Kilikijskoj oblasti, u gradu Adani, bejaše ekonom svete saborne arhijerejske crkve toga grada, po imenu Teofil. On vođaše vrlinski i sveti život, mudro i pametno upravljaše crkvenom imovinom, i pravedno po Bogu obavljaše sve poslove. Mesnom arhijereju on beše kao oko koje pazi na sve, i kao desna ruka koja rukovodi svim. I arhijerej ga veoma voljaše; no ne samo arhijerej nego i sav klir i svi žitelji toga grada, zbog velike vrlinskosti njegove: jer on beše otac siročadi, hranitelj udovica, toplo utočište ubogih, branič onepravđenih, pomoćnik bespomoćnih; jednom rečju, ne beše čoveka koga on ne bi utešio u nevolji rečju i delom. Zbog toga svi poštovahu Teofila kao oca, ljubljahu ga kao dobrotvora, i veličahu ga mnogim pohvalama.
Kada se po Božjoj volji episkop grada Adane prestavi iz ovog vremenskog života, onda svi blagočestivi žitelji njegovi svakoga zvanja, pobuđeni istinskom hrišćanskom ljubavlju prema Teofilu zbog velikog dobrotvorstva njegovog prema svima, a pritom znajući njegov čist i besprekoran život, jednodušno ga izabraše za svog episkopa. Napisavši izveštaj o tom izboru, oni ga po najuglednijim građanima poslaše mitropolitu kilikijskom. Pročitavši izveštaj, mitropolit odmah pristade da potvrdi izbor, jer i sam poznavaše Teofila kao čoveka vrlinska i bogougodna, sposobna za upravljanje eparhijom, iskusna i opitna u svemu. I naredi mitropolit da Teofila pozovu k njemu, da bi ga postavio za episkopa Adanske crkve. Ali Teofilo, dobivši i pročitavši mitropolitovo pismo, ne hte otići k njemu, uporno odbijajući da primi episkopski čin. A sav klir i svi građani silnim molbama navaljivahu na njega, moleći ga sa suzama da im bude episkop, ali ništa ne uspeše. Tada oni ponovo uputiše mitropolitu molbu, da im Teofila postavi za episkopa, iako on ne pristaje.
Mitropolit, najzad, posla k Teofilu svoje vlastno naređenje, te on, i protiv svoje volje, dođe k mitropolitu. Mitropolit ga s radošću i ljubavlju primi, i htede da ga odmah posveti za episkopa. No Teofil pade licem na zemlju pred nogama arhijerevim, i sa suzama ga moljaše da ne stavlja na njega takvo breme, i vapijući govoraše: Ja znam grehe svoje, i nisam dostojan episkopskog čina. - I pošto dugo ležaše tako kraj arhijerevih nogu, plačući i preklinjući da ga pusti slobodna, arhijerej mu dade rok od tri dana da dobro razmisli o svemu, pa da pristane primiti episkopski čin, i na taj način ne prenebregne molbe tolikih ljudi koji usrdno žele da ga imaju za svoga pastira.
Posle tri dana mitropolit ponovo prizva Teofila i stade ga savetovati i moliti da se primi episkopskog čina. Pri tome mitropolit hvaljaše čistotu njegova života i iskustvo u upravljanju, i govoraše da je dostojan takvoga čina. No Teofil opet pade pred noge svetitelju, i roneći silne suze vapijaše: Nisam dostojan episkopstva!
Videći da Teofil ostaje nesavitljiv, i uporno odbija i molbe i naredbe, mitropolit ga najzad prepusti njegovoj sopstvenoj volji. A za episkopa postavi drugog čoveka, koga znađaše da je dostojan, i posla ga u Adanu, poverivši mu i Teofila, da on i nadalje obavlja dužnost ekonoma.
Pošto novi episkop provede neko vreme na svom prestolu, a Teofil obavljaše svoju dužnost ekonoma, neki neprijateljski raspoloženi ljudi, podsticani satanskom zavišću, stadoše opadati Teofila kod episkopa, tajno ga klevetajući i optužujući za mnoge nedolične stvari. Spočetka episkop ne poklanjaše ni pažnje ni vere njihovim klevetama, videći da je Teofil u svakom pogledu dobar i besprekoran. Ali, pošto oni dugo vreme ne prestajahu klevetati iz zavisti, skoro svaki dan gadno optužujući Teofila, episkop stade malo po malo obraćati pažnju na njihove reči, saslušavati njihove klevete i poklanjati im vere. I posle izvesnog vremena episkop učini ovo: ukloni Teofila sa ekonomske službe, da više ničim ne upravlja ni u arhijerejskom domu ni u crkvenoj imovini, nego da živi kod svoje kuće tiho, odmarajući se od trudova. Dužnost ekonoma episkop poveri drugome.
Oslobodivši se žitejskih briga i vreve, Teofilo stade ži
Izvor: Crkveni Kalendar


