SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Analitika je isključena.

Svetih dvanaest mučenika

Spomen 16. februar

Dvanaestorica svetih mučenika, udostojeni ne samo proročkog i apostolskog dara nego i uvršćeni među njih, postradaše za Hrista u Kesariji Palestinskoj, za carovanja Dioklecijanova. Među njima ppvi po broju i činu beše sveti Pamfil, prezviter toga grada. Rodom iz Berita. Još iz mladosti odličan znalac svetovne filosofije; pun i duhovne mudrosti; ukrašen vrlinskim životom; slavan ispovedanjem Hrista. Za njim Valent, đakon elijske crkve, star godinama i sed razumom i mudrošću, jer Sveto Pismo znađaše napamet. Treći beše Pavle, iz grada Jamnije, čovek plamene vere i ognjene revnosti za pobožnost, koji jednom pre toga bi bacan u oganj za Hrista. Ova trojica biše od oblasnog upravnika Urbana stavljeni na razne muke za Hrista; zatim bačeni u tamnicu, gde provedoše dve godine, sve dok posle Urbana ne dođe za oblasnog upravitelja Firmilijan.
U to vreme iz Egipta biše prognani sto trideset ispovednika Hristovih, i osuđeni na rad u rudnicima u Kilikiji. Njih iz Egipta u Kilikiju sprovedoše neka pet brata po telu i po duhu. Pri povratku iz Kilikije za Egipat ova pet brata dođoše u grad Kesariju, pošto ih je tuda vodio put. Na gradskoj kapiji upitaše ih stražari, ko su i otkuda su. A oni, ne skrivajući istinu, izjaviše: Hrišćani smo, a otadžbina je naša nebeski Jerusalim. - Zato ih odmah kao zločince zgrabiše, i u tamnicu vrgoše.
Sutradan, šesnaestog februara, biše iz tamnice izvedeni na sud pred nečestivog mučitelja Firmilijana pet svetih egipatskih mladića zajedno ca gorespomenutim ispovednicima Hristovim: Pamfilom, Valentom i Pavlom. Sudija najpre pokuša da egipatske mladiće pobedi, preteći im raznim mukama. On izdvoji na sredinu najstarijeg među njima i upita ga, ko je. A on i za sebe i za braću svoju smelo odgovori da su hrišćani. Na pitanje, kako im je ime, rekoše: Neznabožačka imena koja su nam dali roditelji odbacili smo i nazvali smo se Ilija, Isaija, Jeremija, Samuil i Danilo. - Na pitanje, odakle su, odgovoriše: Iz gornjeg Jerusalima, - ukazujući na svoju duhovnu otadžbinu. A imali su u vidu reči apostola Pavla: Gornji Jerusalim slobodan je, koji je mati svima nama (Gal. 4, 26). Pristupiste k Sionskoj Gori, i ka gradu Boga živoga, Jerusalimu nebeskome (Jevr. 12, 22).
A sudija Firmilijan ne razumevaše šta je to Jerusalim, i u kojoj se zemlji nalazi. Jer se u to vreme sveti grad ne nazivaše Jerusalim već Elija. I to od doba kada nečestivi car rimski Adrijan mesto prekrasnog grada Jerusalima, razorenog Titom, podiže na tom mestu grad kome dade svoje ime, jer se on zvaše Elij Adrijan. On dakle nazva Jerusalim Elija, i oskvrnavi sveta mesta, grob Gospodnji zatrpa zemljom i kamenjem, i svuda namesti pogane idole. I naredi da niko ne sme taj grad drukče nazivati nego Elija. A to učini, želeći da ime Isusa Hrista izbriše na zemlji. I bi među nečestivim idolopoklonicima Jerusalim u zaboravu skoro dvesta godina, sve do blagočestivog cara Konstantina Velikog i njegove majke Jelene. Stoga oblasni upravitelj Firmilijan, koji je za carovanja Dioklecijanova bio u Palestini, nije znao gde se nalazi i koji je to grad Jerusalim, o kome govori sveti mladić. I naredi Firmilijan da tom blaženom mladiću, koji se zvao Ilija, vežu ruke naopako, pa da ga naga obese na mučilištu, i biju nemilosrdno, da bi kazao koji je to grad Jerusalim i u kojoj se zemlji nalazi. A on govoraše da je Jerusalim otadžbina jedino hrišćana, i da niko drugi ne može imati udela u njemu; i nalazi se taj grad na Istoku gde se sunce rađa i ispušta svoje prve zrake. Tako sveti mladić filosofiraše o gornjem duhovnom Jerusalimu, i kao bestelesan ne hajaše za muke. A sudija, ne razumevajući šta on priča o Jerusalimu, mišljaše da su hrišćani negde sazidali sebi taj grad i hoće da se suprotstave Rimljanima. Stoga još svirepije mučaše svetog Iliju, da tačno kaže o tom hrišćanskom gradu Jerusalimu gde je sazidan. I pošto ništa više ne mogade saznati o njega do to, da je hrišćanin i da je njegova otadžbina Gornji Jerusalim, on osudi svetog mladića da mačem bude posečen.
Isto tako on stavi na muke i ostale mladiće: Jeremiju,

Izvor: Crkveni Kalendar