SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Analitika je isključena.

Sveta Teodora carica

Spomen 11. februar

Blažena carica vizantijska Teodora bila je žena cara Teofila (829-842), opakog ikonoborca. Beše porek lom iz Paflogonijske oblasti, ćerka znatnog oca po imenu Marina i blagočestive majke Teoktiste, revnosne ikonopoštovateljke. Blažena Teodora od detinjstva beše vrlo lepa, mudra i veoma pobožna, usrdna poštovateljka svetih ikona. Zbog njene lepote car Teofilo je uze sebi za ženu. Poštovanje pak svetih Ikona ova blažena nije napustila ni kao supruga zlog ikonoborca Teofila, nego je, i pored careve stroge zabrane, držala skrivene tajno na dvoru svete Ikone i, sa svojom majkom Teoktistom i svojih pet kćeri koje dobi sa Teofilom, tajno im se klanjala, i celivala ih. Noću je ustajala da se moli pred Časnim Krstom i svetim Ikonama Hrista Spasa i Bogomatere, koje je preko dana skrivala u svojim odajama po ćivotima, eda bi tako umolila Boga da se smiluje na pravoslavne.
Zbog svoga poštovanja svetih Ikona blažena carica dolažaše više puta u opasnost pred carem, ali je Bog uvek izbavljaše. Tako jednom, dok se ona molila tajno u svojim odajama i celivala svete Ikone, upade u njenu sobu neki čovek kepec, dvorska budala cara Teofila, i videći je da se klanja svetim Ikonama otide i odbrblja caru šta je video. Razbesneli car upade u njenu sobu, ali ga ova blažena pribrano srete i umiri ga tvrdeći da je samo stajala pred svojim ogledalom kada je ovaj kepec ušao u njenu sobu. Drugom jednom prilikom blažena carica otide sa svojih 5 ćerki, koje su se zvale: Marija, Tekla, Ana, Anastasija i Pulherija, kod svoje majke Teoktiste u posetu. Blagočestiva baba odmah izvadi skrivene male ikonice i stavi ih na glavu i usta svojih unuka da im se poklone i da ih celivaju. Ona im govoraše da su to lepe igračkice, a starijim devojčicama još zapreti da o tome šta su videle ništa ne govore svome ocu. Kada se devojčice vratiše natrag i car otac ih zapita šta im je dala baba, starije ćutahu, dok najmlađa Pulherija, još mucajući jer beše mala, reče da im je baba pokazivala igračke. Car otada zabrani deci da više ne idu kod svoje babe.
Ikonoborni car Teofilo, kao i njegovi prethodnici, carevi ikonoborci, doveo je bio za patrijarha čoveka jeretika, vatrenog ikonoborca Jovana Gramatika (837-842), koji je zajedno sa carem počeo progone pravoslavnih ikonopoštovatelja, osobito monaha. Uskoro međutim ovaj car jeretik umre, 28. februara 842 god., i carstvo pređe u ruke njegovog maloletnog sina i naslednika Mihaila III i majke mu blažene carice Teodore, koja sina svog beše tajno naučila Pravoslavlju. Majka i sin odmah požure da vaspostave blagočestivo poštovanje svetih Ikona. Videći to jeretički patrijarh Jovan pokuša da se predstavi kao žrtva neke zavere, a ustvari bi optužen za pokušaj samoubistva i odmah saborno bi zbačen i osuđen. Na njegovo mesto Sabor, koji blažena carica sazva od povraćenih iz tamnice i izgnanstva pravoslavnih ispovednika, pastira i monaha, izabra jednoglasno za patrijarha svetog Metodija, ispovednika Pravoslavlja (843-847). Uskoro zatim ovaj sveti Sabor pod predsedništvom svetog Metodija i blažene carice Teodore, sastade se 11. marta 843 godine, u prvu nedelju Časnog Posta, potvrdi sveti Sedmi Vaseljenski Sabor Nikejski, vaspostavi poštovanje svetih Ikona i proglasi svečano praznik Toržestva Pravoslavlja, koji se od tada praznuje svake prve nedelje Velikog Posta, kada se u Pravoslavnim Crkvama čita Sinodik Pravoslavlja, to jest saborno ispovedalje Pravoslavne vere i anatemisanje svih jeresi i jeretika. Ovaj dakle praznik ustanovi blažena carica Teodora, i sa celim Saborom episkopa, monaha, dvorjana i naroda svečano u litiji povrati svete Ikone u crkvu Svete Sofije i u ostale hramove. Tako bi povraćen Crkvi Pravoslavnoj njen božanski ukras - svete Ikone, a takođe i svi sveti ispovednici i stradalnici za česne Ikone biše povraćeni iz tamnica i progonstava.
Poslednje svoje dane ova blažena carica provede u nevoljama. Jer njen brat, kesar Varda, nagovori sina joj Mihaila te oba zajedno prognaše blaženu caricu i njene kćeri i zatvoriše ih u jedan manastir (856 g.), gde ona ostade zatvo

Izvor: Crkveni Kalendar