SerbLink bi želeo da koristi analitičke kolačiće da izbroji koje se stranice posećuju. Postavljaju se samo ako to dozvolite. Politika privatnosti

Analitika je isključena.

Sveti prepodobni Teofan Novi, čudotvorac

Prepodobni

Spomen 19. avgust

Prepodobni otac naš Teofan rodio se u gradu Janjini. Izmalena zavolevši čistotu i neporočnost duše i tela, on ih je celog života svog čuvao, i sačuvao. Kada postade punoletan, on iz ljubavi prema Bogu ostavi zavičaj, srodnike, prijatelje, jednom rečju sve što u većoj ili manjoj meri smeta duši u njenom stremljenju ka nebeskoj otacbini. Ostavivši svet i sve u svetu, on se udalji iz svoje otadžbine u Svetu Goru i tamo stupi u bratstvo manastira Dohiarskog. Tu on uskoro primi monaški lik i stade se anđeoski podvizavati. Njegov post, molitva, bdenje, nemarenje za prolazna blaga zemaljska, staranje o čuvanju u čistoti svih čula, umrtvljavanje tela, briga o čistoti duše, o čuvanju uma od nečistih pomisli, odbijanje napada nečistih duhova koji su se upinjali da pokolebaju sveta stremljenja njegova ka anđelskom savršenstvu, zaista behu divni. Zbog takvog savršenstva u vrlinama on bi od svekolike bratije jednoglasno i jednodušno izabran za igumana obitelji. Postavši vođ i pastir slovesnih ovaca Hristovih on još više uveća svoje podvige: dodade post postu, uzdržanje uzdržanju, bdenje bdenju, molitvu molitvi, lišavanje lišavanju; ukratko: on vođaše na zemlji nezemni život, u telu - bestelesni, uopše on življaše kao u tuđem telu.
Tako se podvizavajući i sveto upravljajući poverenom mu od Boga duhovnom pastvom, božanstveni Teofan, po neispitanim sudovima i smerovima Božjim, dožive jedno iskušenje. On imađaše sestrića. Nečestivi agarjani uzmu kao roba ovog njegovog sestrića, odvedu u Carigrad, i tamo prevedu u muslimansku veru. Gorko beše svetoj duši Teofanovoj podnositi tu bedu, zato on bez oklevanja krenu u Carigrad, i Božjom pomoću uspe da iščupa iz ruku nečestivaca nesrećnu žrtvu fanatizma njihovog. Srećno izvršivši ovo sveto delo, on se vrati u svoj manastir zajedno sa svojim mladim sestrićem, koga uskoro potom udostoji monaškog lika i uvrsti u bratstvo obitelji. Ali oci manastirski, bojeći se da se ta stvar ne razglasi i oni iskuse neku napast od ljutih varvara, stadoše roptati na svoga pastira i negodovati i protiv njega i protiv njegovog sestrića. Videći nemir koji zbog njega uzima maha u manastiru, sveti Teofan, ugledajući se na podvigopoložnika Hrista, ustupi mesto nepravičnom gnjevu, i zajedno sa svojim sestrićem, koji za nerazumne beše kamen spoticanja, udalji se ne samo iz obitelji Dohiarske nego i iz same Svete Gore, i ode u Veriju. Tamo u skitu Preteče on sazida crkvu u čast Presvete Bogomatere, sabra dovoljan broj monaha, propisa im pravila za život, utvrdi im starešinstvo i zavede kod njih divan poredak.
Posle toga, ostavivši tu svoga sestrića, božanstveni Teofan se udalji sam u Naus. I u Nausu, našavši pogodno mesto, on podiže divan hram u ime i čast Svetih Arhangela, i sagradivši manastir sabra dovoljan broj monaha, postade im pastir i ogac, i mudro ih rukovodeći po teškim stazama podvižništva, vođaše ih ka nebeskoj otadžbini našoj. Provevši tu dosta vremena, on se vrati u podignutu njime u Veriji prvu obitelj; jer obe ove, njime podignute obitelji, smatrahu ga za svog zajedničkog oca.
Pošto dožive duboku starost, prepodobni Teofan je morao, kao i svi smrtni, da plati prirodi neophodni danak. Unapred saznavši otkrivenjem Božjim za svoju končinu, on pozva k sebi sve svoje monahe, obavesti ih o tome, i ujedno tešaše bratiju koji su mnogo plakali, obećavajući im da se nikada neće odvajati od njih duhom svojim; i najzad mirno i spokojno predade u ruke Božje mirni duh svoj.
Tvorac i Promislitelj naš, Gospod Bog, obećao je proslavljati one koji Njega proslavljaju (1 Car. 2, 30). Po nelažnom obećanju svom On blagovoli proslaviti i bogonosnog oca našeg Teofana, koji proslavi Njega svojim angelskim podvizima; i to blagovoli proslaviti ga mnogim znamenjima i čudesima kako za života njegova tako i posle smrti. Mi ćemo ukratko navesti neka od njih.
Kada se svetitelj vraćao lađom iz Carigrada u Svetu Goru dogodi se da nestade na lađi pijaće vode, te sve koji bejahu na lađi stade mučiti žeđ. Tada svetitelj molitvom svojom k Bogu pretvori slanu vodu morsku u slatku i ukusnu za piće, i tako spase od sigu

Izvor: Crkveni Kalendar