SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Ikona Presvete Bogorodice 'Tolgska'

Spomen 8. avgust

U godini 1314, u vreme svetog Petra, mitropolita Kijevskog i cele Rusije, pri blagovernom knezu jaroslavskom Davidu Teodoroviču, episkop rostovski i jaroslavski Prohor, - po drugima Trifun, - obilazeći svoju eparhiju, doputova u KiriloBjelozerski manastir; odatle on produži put vodom na čamcima, najpre po Volginoj pritoci Šeksin, a zatim po samoj Volgi do grada Jaroslava. Kada on sa pratnjom beše na šest potrkališta ispred Jaroslava, poče se hvatati sumrak, i oni radi prenoćišta pristadoše uz obalu pod gorom što je na istoj strani na kojoj i grad Jaroslav, popeše se na goru i razapeše šator. Ovo prenoćište njihovo nalažaše se upravo prema ušću pritoke Tolge u Volgu; sva ta strana beše pod velikom šumom. Noćujući tu, episkop se probudi u ponoć i primeti nekakvu svetlost; ustavši brzo on izviri iz šatora i vide da spavaju svi njegovi saputnici: sveštenici, klirici, sluge, pa čak i stražari; međutim, velika svetlost obasjavaše sav onaj kraj. Okrenuvši se k reci episkop ugleda s one strane reke ognjeni stub koji je neiskazano sijao; vide i most preko Volge do toga stuba; i episkop se s užasom čuđaše ovoj pojavi. Zatim, pomolivši se Bogu, on uze svoj arhijerejski žezal, izađe iz šatora i, ne budeći nikoga, uputi se ka reci i stupi na most koji on gledaše: ustvari, on iđaše po vodi kao po drvenom mostu, ma da na tom mestu nikada nije bilo mosta, nego po Božjem naređenju voda se zgusnu i postade kao most pod njegovim nogama. Prešavši na suprotnu stranu reke i približivši se ognjenom stubu, episkop ugleda ikonu Presvete Bogorodice sa Mladencem, Gospodom našim Isusom Hristom, na rukama: ikona nije stajala na drvetu nego u vazduhu, na više od pet lakata iznad zemlje, tako da je čovek nije mogao sa zemlje dohvatiti rukama. I stade se episkop moliti toplo, klanjajući se toj svetoj ikoni i lijući suze. Posle duge molitve episkop se vrati natrag, zaboravivši svoj žezal na mestu gde se molio; i opet prešavši reku kao po mostu, on uđe u svoj šator, i pošto svi spavahu, to niko i ne mogade saznati za njegov odlazak na onu stranu Volge; i episkop se odmori spavajući do izjutra. A kada svanu i svi poustajaše, tada po običaju bi odsluženo jutrenje. Kada pak pred polazak ka čamcima sluge stadoše tražiti žezal arhijerejev i ne nađoše ga, oni rekoše episkopu da ne znaju kuda se denuo žezal, premda su ga oni sinoć ostavili u šatoru. Tada se episkop opomenu da je žezal zaboravio s onu stranu reke, i bi mu jasno da Gospod želi da obelodani pomenuto čudo. Ali ne budući u stanju od suza da progovori reč, on stade pokazivati prstom na onu stranu Volge. Zatim, jedva govoreći od uzbuđenja, episkop im ispriča po redu šta vide i kako beše s onu stranu Volge; onda naredi da pređu na tu stranu Volge i uzmu otuda žezal sa mesta koje im prstom pokaza. Sluge pređoše na onu stranu Volge, i tražeći žezal arhijerejev oni nađoše onu ikonu Presvete Bogorodice, ali ne u vazduhu nego stojeću između drveća na zemlji, i arhijerejev žezal blizu nje. Poklonivši se svetoj ikoni i uzevši žezal, sluge se vratiše k arhijereju i ispričaše mu o ikoni Presvete Bogorodice.
Tada arhijerej, odloživši na neko vreme svoj put ka gradu Jaroslavu, pređe Volgu sa celom svojom pratnjom. Ugledavši ikonu Presvete Bogorodice on odmah poznade da je to ona ikona koju on noću vide u vazduhu, okruženu presvetlim ognjenim stubom. Radujući se i veseleći se duhom, arhijerej se usrdno klanjaše svetoj ikoni, i toplo se sa suzama moljaše, i s ljubavlju je celivaše. I svi što behu s njim takođe se radovahu, i od radosti suze prolivahu, i mnoga metanija pred česnom ikonom činjahu i srdačne molitve uznošahu.
Ovo čudesno javljenje ikone Presvete Bogorodice dogodi se osmoga avgusta, na dan svetog Emilijana, episkopa Kizičkog. Episkop Prohor odmah poče svojim rukama krčiti šumu i raščišćavati mesto gde se javila sveta ikona, i spremati drvenu građu za crkvu; u tome ga revnosno pomagahu svi što behu u njegovoj pratnji. I tog dana do podne položiše temelj maloj crkvi. Glas o ovome dođe do grada Jaroslava, i ka mestu gde se nalazio episkop p

Izvor: Crkveni Kalendar