SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Otkriće moštiju svetog Teodosija, arhiepiskopa černjigovskog

Spomen 9. septembar

Sveti Teodosije, arhiepiskop Černjigovski, po poreklu svom pripadao je vlastelinskoj familiji Uglickih. Otac Teodosijev Nikita bejaše sveštenik u Malorosiji; mati mu se zvala Marija. Roditelji vaspitavahu svoga sina u strahu Božjem i hrišćanskoj pobožnosti; pod uticajem njihovih pouka u njegovoj se duši još od ranog detinjstva zametnuše klice one pobožnosti, kojom se ukrašavao sav njegov potonji život. Po prirodi krotak, poslušan i osetljiv, Teodosije je iz detinjstva goreo plamenom ljubavlju prema Bogu i usrđem prema hramu Božjem. Pošto se kod kuće nauči da čita i piše, Teodosija dade otac na dalje obrazovanje u Kijevo-Bratsku Bogojavljensku školu. Tu pod uticajem i rukovodstvom pobožnih nastavnika, izučavajući Sveto Pismo i dela svetih Otaca, Teodosije se truđaše da prema njima izgrađuje i svoj život. Tu on rastijaše i jačaše duhom u poznanju istina pravoslavne vere i u podvizima pobožnosti. I još tu, u školi, u mladom Teodosiju niče težnja da, prema svojim moćima, podražava ravnoangelni život prepodobnih: Antonija i Teodosija i drugih podvižnika Pečerskih, - tih velikih molitvenika i nebeskih pokrovitelja staroprestolnog Kijeva, pod čijim blagodatnim zaklonom on življaše i vaspitavaše se, i čije netruležne, proslavljene mošti on stalno pred sobom gledaše. U slobodnim od rada časovima omiljeno zanimanje Teodosijevo beše: molitva, bogorazmišljanje i čitanje reči Božje. Tu se trudoljubivi Teodosije dobro upozna sa crkvenim horskim pojanjem u pojačkoj školi, ustrojenoj preosvećenim Lazarem Baranovičem. Uopšte, Kijevo-Bratska Bogojavljenska škola, osnovana radi podržavanja i zaštite pravoslavne vere od napada poljskog rimokatoličkog sveštenstva i jezuita, obavljala je svu nastavu u strogo pravoslavnom hrišćanskom duhu, i tim duhom zapajala i mlade duše svojih vaspitanika. Među svojim nastavnicima ona je imala istinska svetila pravoslavne duhovne prosvete. Nema sumnje da je i sveti Teodosije dobio tamo najviše i najbolje u ono vreme obrazovanje, koje je imalo da pripomogne potpunom razviću svih darovitih sposobnosti njegove duše.
Ubrzo po završetku svoga vaspitanja u Kijevo-Bratskoj Bogojavljenoskoj školi Teodosije primi monaštvo, za kojim je još u školi čeznula njegova duša, plameno žudna duhovnih podviga. I tako, ovaj istinski podvižnik Hristov još u mladim godinama niušta ne smatra sva blaga ovoga sveta, ostavlja mnogometežni, sujetni svet i prima monaški postrig u Kijevo-Pečerskoj lavri sa imenom Teodosije, u čast velikog Kijevo-Pečerskog podvižnika i osnivača opštežićnog monaškog života u Rusiji - prepodobnog Teodosija, koga je on tako pobožno poštovao i čijem se molitvenom posredništvu on tako često obraćao još za vreme svog školovanja u Kijevu. Od toga doba počinje strogo-podvižnički život Teodosijev, koji ga ubrzo učini poznatim ne samo u monaškim krugovima nego i među mirjanima.
Smirenost i primeran život mladog podvižnika skrenuše na sebe pažnju ondašnjeg mitropolita kijevskog Dionisija, te ga on postavi za arhiđakona Kijevo-Sofijske saborne crkve. Tu se on veoma revnosno potrudi sve do odlaska mitropolita Dionisija iz Kijeva. Posle toga on bi postavljen za namesnika mitropolitovog doma. Ali život u Kijevu, uznemiravan svetskom taštinom, ne mogaše zadovoljiti unutarnju težnju mladog inoka ka bezmolviju i njegovu želju da boravi u stalnom molitvenom opštenju s Bogom. Stoga sveti Teodosije, vučen ljubavlju ka podvizima pobožnosti i monaškog bezmolvija, uskoro ostavi Kijevo i nastani se u udaljenom, malom Krupickom Baturinskom manastiru, izdavna čuvenom zbog strogosti monaškog života. Tu prepodobni Teodosije bi posvećen u čin jeromonaha. No iako se obrazovani, pobožni i radeni monah na sve moguće načine skrivao od sveta, ipak nije mogao ostati neprimećen od više duhovne vlasti. Sveti Teodosije se podvizavao ne dugo u Krupickom manastiru. On se jako izdvajaše među ostalom bratijom svojom duhovnom mudrošću i strogim podvižničkim, vrlinskim životom. Zbog toga kroz kratko vreme on bi postavljen za igumana Korsunskog manastira, u Kijevskoj eparhiji.
Ovo postavljenje odgovaralo je un

Izvor: Crkveni Kalendar