SerbLink bi želeo da koristi analitičke kolačiće da izbroji koje se stranice posećuju. Postavljaju se samo ako to dozvolite. Politika privatnosti

Analitika je isključena.

Sveti prepodobni Meletije novi

Spomen 1. septembar

Ovaj divni Meletije, beše izdanak zemlje Kapadokijske. Rodio se u selu Mutalaski (oko 1035. godine), rodnom mestu prepodobnog Save Osvećenog. Roditelji su mu se zvali Jovan i Sofija a behu puni pobožnosti i vrline. Dete se ugledaše od malih nogu na njih, prosvetljavano nebeskom mudrošću. Kada poodraste, roditelji ga poslaše u školu. No budući da mu je škola slabo išla on, ispunjen verom, sakri se jednog dana pod časnu trpezu za vreme liturgije, moleći Boga za pomoć. I zaista, od tada mu se otvori um tako da samo jednom pročitavši drugu Mojsijevu pesmu, potpuno je zapamti, dobivši sposobnost od tog momenta da razume i najteže stvari.
Živeći bogougodno i telesno uzrastajući, Meletije je svaki dan hodio u hram i hranio se medom božanskih Pisama. Uporedo sa telesnim uzrastom, uzrastao je u mudrosti i blagodati, tako da se mnogi divljahu njegovoj mladenačkoj razboritosti, kakve ni odrasli ne imađahu. U njegovoj petnaestoj godini roditelji zaželeše da ga ožene, i nevestu mu nađoše, ali on ne pristade na to, nego uzevši krst svoj pođe za Hristom, u želja da Mu se preda svim svojim bićem. Pobegavši od roditelja, do tog momenta pun poslušnosti prema njima, stiže u Carigrad i nastani se u manastiru koji je nekad osnovao Sveti Jovan Zlatoust i u kome je i sam boravio kao carigradski patrijarh. Posle trogodišnjeg boravka u manastiru Meletije bi zamonašen. Mladi monah je brzo napredovao u vrlini, tako da uskoro preteče sve svoje sapodvižnike.
No on, izbegavajući ljudsku slavu i gradsku galamu, željan još većih podviga, napusti Carigrad i pođe u Solun da se pokloni moštima svetog velikomučenika Dimitrija, imajući nameru da ode na pokloništvo u Jerusalim i Rim. Pristupivši grobu mučenika i pomazavši se njegovim svetim mirom, krenu se na dalji put. No na putu mu se javi neki čudan mladić, praveći se kao da i on ide u istom pravcu, i reče mu da je Božja želja da promeni svoju nameru i da najpre ode u Tivu gde se nalazi hram sv. Georgija, drugog Hristovog velikomučenika. Rekavši mu to i isprativši ga, mladić iščeze, a on promenivši svoj pravac, poseti najpre hram Presvete Bogorodice na Akropolisu u Atini, pa ode gde mu bi zapoveđeno preko viđenja. Našavši hram sv. Georgija koji se nalazio u Tivejskim gorama, nastani se kod njega i tu provođaše dane u postu i molitvi i svakom dobrom podvigu, skriven od ljudskih očiju. Ali i pored toga što se on skrivao, proču se u onim krajevima njegovo vrlinsko življenje i mnogi se sabraše oko njega, da ga imaju za svoga vođu i učitelja. Tako se posle ne mnogo vremena njegovo mesto molitvenog samovanja pretvori u manastir.
Mnogi su dolazili da žive sa prepodobnim, odričući se sveta, a drugi opet da čuju pouku i duhovni savet od njega. Dođe tako jednom iz grada Tive i jedna bogata žena, iz ugledne tivejske porodice, koja pokuša, nagovorena đavolom, da svojom lepotom i čarima zavede svetitelja i navede ga na greh. Svetitelj, prozrevši njenu nameru, oštro je izobliči i reče joj: "Ja, ženo, zato i otsekoh odranije vlasi kose moje, da mi ih ne bi otsekla žena, kao Dalila Samsonu, i time pomračila demonskim mrakom zenice duše moje. Zato odlazi od mene i obmanjuj tvojim prljavim željama gradske kneževe, podložne tvome nožu i strastima." Žena postiđena ode od njega, a on, naloživši na sebe četrdesetodnevni post, ostade celu godinu zatvoren u ćeliji, ne primajući ničiju posetu. Lukavi pak demon pusti strašne bolove na celo njegovo telo, osobito na noge, da bi time savladao njegovu mušku hrabrost i naterao ga da proklinje dan u koji se rodio, ali mu trud ostade uzaludan.
Videći narušen svoj mir mnogim posetama i sećajući se svoga zaveta, prepodobni Meletije predade manastir posle izvesnog vremena na upravu jednom između sabrane bratije a on se krenu da ostvari svoju davnašnju želju: da se pokloni grobu Gospodnjem i drugim svetim mestima. Palestina beše u ono vreme posednuta divljim Seldžucima, koji behu pobedili Arape domorodce i Grke, zarobivši čak i vizantijskog cara Diogena Romana. Turci Seldžuci činjahu velika nasilja nad poklonicima, pljačkajući ih i nagoneći da s

Izvor: Crkveni Kalendar