SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Sveti prepodobni Platon ispovednik

Spomen 5. april

Prepodobni Platon bejaše sin znamenitih i pobožnih roditelja, Sergija i Efimije. Još izmalena roditelji ga vaspitavahu u pobožnosti i učahu hrišćanskim vrlinama Ali ne uspeše da do kraja dovedu vaspitanje svoga sinčića, pošto se upokojiše i pređoše iz prolaznog života u večni život.
Ostavši siroče, Platona uzeše u svoj dom njegovi rođaci. Učeći školu, on pokazivaše veliki uspeh u naukama, a ujedno s tim i u hrišćanskim vrlinama. Kada postade punoletan, Platon ostavi dom svojih rođaka i stade svojim trudom zarađivati sebi sredstva za život. On beše toliko trudoljubiv i uzdržljiv, da ubrzo trudom ruku svojih steče veliko imanje. No srce njegovo beše tuđe privezanosti ka blagu ovoga sveta. Sto-ga on sve svoje imanje razdade siromasima i robove svoje pusti na slobodu, pa se udalji na goru Olimpr, gde i monaštvo primi u jednom od tamošnjih manastira.
U manastiru prepodobni Platon provođaše vrlo strog podvižnički život. Pri tome, on slobodno od molitve vreme upotrebljavaše na prepisivanje knjiga i sastavljanje korisnih zbornika iz spisa crkvenih otaca. A posle smrti nastojatelja manastira Teoktista, prepodobni Platon bi jednoglasno izabran za igumana, godine 770, kada njemu beše trideset i pet godina. U činu igumana prepodobni se stade još sa većom revnošću podvizavati, svoj manastirskoj bratiji dajući primer isginskog hrišćanskog života.
U to vreme patrijarhom carigradskim beše sveti Tarasije. Čuvši za podvige prepodobnog Platona, on mu predloži mitropolitski presto Nikomidijski. No prepodobni, željan usamljeničkog života podvižničkog, odbi to po smirenosti svojoj, i povuče se u jedno usamljeno mesto, zvano Sakudion. gde on docnije osnova manastir.
U to vreme, povodom ikonoboračke jeresi carica Irina zajedno sa svjatjejšim patrijarhom Tarasijem sazva u Nikeji Sedmi Vaseljenski Sabor 787 godine, na kome bi osuđeno bezbožno učenje jeretika ikonoboraca i vaspostavljeno i potvrđeno pobožno poštovanje svetih ikona. Na Saboru behu preko tri stotine otaca, među kojima i prepodobni Platon. Kao čovek načitan, i znalac Svetoga Pisma, prepodobni Platon beše od velike koristi Saboru, jer junački branjaše učenje Pravoslavlja i smelo izobličavaše učenje jeretika.
Po završetku Sabora prepodobni Platon se povuče u mesto svojih podviga - Sakudion. To mesto bejaše ne samo divno, nego i veoma podesno za usamljeničke podvige. Nalazeći se na gori, Sakudion je sa svih strana bio okružen divnim visokim drvećem; jedini prilaz k njemu bila je mala, jedva vidna staza kroz gustu šumu. Tu se zajedno sa prepodobnim Platonom podvizavaše njegov nećak Teodor. Uskoro oni tu podigoše crkvu u ime svetog Jovana Bogoslova.
Međutim, glas o podvizima svetog Platona širio se sve više i više, i k njemu stadoše dolaziti mnogi ljudi, tražeći od njega pouke i rukovodstva u hrišćanskom životu. Kada se učenici prepodobnoga umnožiše, on podiže na tom mestu manastir 782 godine, i u njemu sam obavljaše dužnost nastojatelja. Svojim podvižničkim životom prepodobni Platon pružaše svoj bratiji dobar primer za podražavanje. Naročito se usrdno ugledao na prepodobnog njegov nećak, blaženi Teodor, koji dane i noći provođaše u neprekidnim podvizima molitve i bogomislija.
Posmatrajući toliko vrlinski život Teodorov, prepodobni Platon se veoma radovaše za njega. Rešivši da blaženog Teodora odlikuje svešteničkim činom, prepodobni otputova sa njim u Vizantiju k svjatjejšem patrijarhu Tarasiju. Svjatjejši rukopoloži Teodora za prezvitera, iako je ovaj pristao na to ne toliko po dobroj volji koliko po poslušanju. Jer blaženi Teodor, smatrajući sebe nedostojnim takoga čina, ne hoćaše da ga primi i govoraše da je taj čin iznad njegovih moći. Ali, ne budući u stanju da se suproti volji svoga duhovnog oca, a i volji patrijarhovoj, on se pokori i primi sveštenstvo. Kada se prepodobni Teodor vrnu u svoj manastir kao sveštenik, on produži da se podvizava još sa većim usrđem i revnošću.
Po isteku nekoliko godina, prepodobni Platon, pošto beše onemoćao od mnogih trudova i starosti, odluči da skine sa sebe breme manastirskog starešinstva, želeći da vl

Izvor: Crkveni Kalendar