SerbLink bi želeo da koristi analitičke kolačiće da izbroji koje se stranice posećuju. Postavljaju se samo ako to dozvolite. Politika privatnosti

Analitika je isključena.

Sveti Grigorije, episkop akragantski

Spomen 23. novembar

SVETI Grigorije rodio se na ostrvu Siciliji u selu. Pretoriji, blizu grada Akraganta, od pobožnih i dobrodeteljnih roditelja: Haritona i Teodotije. Roditelji njegovi behu ljudi veoma bogati ali i veoma milostivi i činjahu velika dobročinstva svima siromasima. A kada dete Grigorije bi kršteno, kum mu beše blaženi Potamion, episkop Akragantijski. U osmoj godini njegovoj roditelji dadoše Grigorija jednom iskusnom učitelju, po imenu Damjanu, da se uči knjizi; i za dve godine on se nauči odlično čitati i pisati, i crkvene pesme pevati. U dvanaestoj pak go dini on bi od blaženog Potamiona episkopa postavljen za klirika, i poveren arhiđakonu Donatu da ga rukovodi u duhovnim podvizima i vrlinskom životu. I upražnjavaše se dečak u molitvi i neprestanom čitanju, jer dan i noć seđaše za knjigom, čitajući Sveto Pismo i Žitija svetih Otaca, i srce mu goraše od želje da ih podražava i da ide stopama njihovim.
Kada napuni dvadeset dve godine Grigorije namisli da ide u Jerusalim da se pokloni svetim mestima, i usrdno se moljaše Bogu da mu ustroji taj put. Jednom noću kada on spavaše u domu arhiđakonovom blizu njegove postelje, neko ga viknu: Grigorije! - On odgovori: Evo me! - i ustavši upita arhiđakona: Zašto si me zvao, gospodine? - Arhiđakon odgovori: Ja te zvao nisam, čedo. - Grigorije ode i ponovo leže, i zaspa. Ali ga onaj glas po drugi put pozva, govoreći: Grigorije! - I on opet priđe arhiđakonu i reče mu: Evo me, gospodine; što si me zvao? - Arhiđakon odgovori: Nisam te zvao, čedo. No ovoga puta arhiđakon shvativši da Grigorija zove sam Bog, uzdrhta od straha i reče dečaku: Ako te još jednom pozove taj isti glas, onda mu odgovori: Šta je, Gospode? Šta naređuješ sluzi Tvome? - Grigorije otišav opet leže na svoju postelju, no i po treći put dođe mu glas: Grigorije! - A to beše Angeo Gospodnji koji ga zvaše. Grigorije se odazva kao što bi naučen. Tada mu Angeo reče: Uslišena je molitva tvoja; stoga idi na morsku obalu i tamo ćeš naći ljude koji će te odvesti u sveta mesta.
Grigorije odmah ustade, i ne rekavši nikome ništa rano zorom pohita k moru, nađe lađu i upita lađare kuda plove. Oni mu odgovoriše da plove u Kartagenu. On ih onda umoli da i njega uzmu sa sobom. Oni ga uvedoše u lađu, i za tri dana srećno stigoše u Kartagenu. Baveći se u Kartageni nekoliko dana, Grigorije često odlažaše u crkvu svetog mučenika Julijana. Jednom kada se on nalažaše u toj crkvi i čitaše Sveto Pismo, uđoše tri česna i blagolika crnorizca, i moljahu se. Kada završiše molitvu jedan od njih sede, a ona druga dvojica stadoše pored njega. Grigorije ugledavši ih pokloni im se. A monah što seđaše pogledavši na Grigorija reče: Šta ti ovde radiš, slugo Božji Grigorije, koji si izabrao dobri deo, koji se neće oduzeti od tebe, po reči Gospodnjoj?
Čuvši da ga zove po imenu, Grigorije se prepade, i poklonivši se starcu do zemlje reče: Prosti mi, oče, i moli se za mene grešnoga i unilnoga. - Starac odgovori: O, da je meni imati tvoje grehe, čedo! - Zatim dodade: Znaj, čedo, milosrdni Bog otkri nam o tebi sve; i ti se raduj, jer nas On posla da te uzmemo i odvedemo u sveta mesta, kao što želiš, pošto i mi sami idemo tamo. - Ganut, Grigorije na to reče: Blagosloven Bog koji sve ustrojava na naše dobro.
Zatim sva četvorica krenuše na put. Za vreme putovanja starac, kušajući jednom Grigorija, upita ga: Čedo Grigorije, ne tuguješ li za roditeljima svojim? - Grigorije odgovori: Gospod je naš rekao: Koji ljubi oca ili mater većma nego mene, nije mene dostojan (Mt. 10, 37). No ipak, pomoli se Bogu, oče, da On i roditeljima mojim podari blagu utehu i mene grešnoga sačuva od vražjih zamki.
Posle putovanja od mnogo dana oni se približiše k Svetom Gradu, i svratiše u jedan manastir na koji naiđoše putem. Međutim nastupi post Svete Četrdesetnice, zato oni ne produžiše put nego ostadoše u tom manastiru sve do Velike Nedelje. Tu Grigorije vide strogo pošćenje monaha i njihovo bdenisanje: jer mnogi od njih po čitavu sedmicu ne uzimahu hrane i ne spavahu. Tu on vide ljude koji žive slično anđelima i neprestano slave Boga ka

Izvor: Crkveni Kalendar