SerbLink koristi Firebase Analytics, Google-ov servis, da izbroji koje se stranice posećuju. On postavlja kolačiće i radi samo ako to dozvolite. Kolačići koji vas drže prijavljenim i pamte vaša podešavanja uvek su uključeni. Politika privatnosti

Analitika je isključena.

Položenje rize Presvete Bogorodice u crkvu Vlahernsku u Carigradu

Spomen 2. jul

U vreme blagočestivog vizantijskog cara Lava Velikog i njegove supruge Verine življahu u Carigradu dva ugledna senatora, Galvije i Kandid, rođena braća. Posavetovavši se, oni zamoliše cara da ih pusti u Jerusalim da se poklone svetim mestima. Car ih pusti, i oni krenuše na put. Stigavši u Palestinu, oni pođoše u Galileju da obiću Nazaret i vide sveti dom Prečiste Djeve Bogorodice, u kome Ona, po blagovesti Arhangela i silaskom Svetoga Duha, zače Boga Logosa na neiskazan način. Došavši tamo i poklonivši se, oni ostadoše da prenoće u jednom malom selu, pošto dan beše već na izmaku. Po promislu Božjem oni se zaustaviše u kući jedne neudate žene Jevrejke, koja bejaše stara i vođaše čist i čestit života. Dok im se tu spremaše večera, oni primetiše u toj kući jednu odvojenu sobu, u kojoj gorahu mnoge sveće, i tamjan se dizaše i divan miris ishođaše (jer tamo beše sakrivena česna riza Prečiste Bogomatere). Oko te sobe ležaše i ne malo bolesnika. Ugledavši to, Galvije i Kandid se čuđahu tome, i mišljahu da se nešto starozavetno čuva tamo. Zamolivši zatim tu česnu ženu da večera s njima, oni je upitaše, šta se nalazi u onoj sobi osvetljenoj svećama i tamjanom kađenoj, i zašto bolesnici leže oko nje.
Žena spočetka ćutaše odnosno predmeta koji se krio kod nje, ali ne mogaše prećutati čudesa koja su se dešavala od toga predmeta, i odgovori im: Česni ljudi! svi ovi bolesnici koje vidite kako leže ovde, očekuju isceljenje svojim bolestima; jer na ovom mestu slepi progledaju, hromi se ispravljaju, đavoli se iz ljudi izgone, gluvi dobijaju sluh, nemima se jezici razrešuju, i sve neizlečive bolesti ovde se lako isceljuju.
Slušajući ovo ženino kazivanje, Galvije i Kandid stadoše još usrdnije raspitivati ženu, zbog čega tome mestu bi darovana takva blagodat i sila čudotvorstva. Žena, i dalje skrivajući istinu, reče: Priča se u našem jevrejskom rodu, da se na ovom mestu javio Bog nekome od drevnih otaca naših, te se od tog vremena ovo mesto ispunilo blagodati Božje i na njemu se događaju čudesa.
Pažljivo prateći ženine reči, Galvije i Kandid još jačs gorahu željom u srcu svom da doznadu istinu, kao što nekada Luka i Kleopa govorahu: Ne goraše li srce naše u nama (Lk. 24, 32), i rekoše ženi: Zaklinjemo te živim Bogom, blagočestiva ženo, da nam kažeš istinu! Jer mi nismo prevalili toliki put iz Carigrada ovamo radi čega drugog, već samo radi toga da vidimo sva sveta mesta u Palestini i da na njima uznesemo svoje molitve Bogu. A pošto čujemo da se i u tvom domu nalazi sveto i čudotvorno mesto, to želimo da o njemu saznamo što podrobnije, na koji se način ono osveti, i zbog čega bivaju čudesa na njemu.
Tada žena, imenom Božjim zakleta, uzdahnu iz dubine srca i, prolivši suze iz očiju, reče Galviju i Kandidu: O, izvrsni ljudi! Ta božanstvena tajna, za koju vi nastojavate da vam je kažem, nikome do današnjega dana nije bila otkrivena. Ali pošto vidim da ste blagočestivi i bogoljubivi ljudi, to ću vam kazati sakrivenu tajnu, nadajući se da ćete ono što čujete od mene sačuvati u sebi, ne pričajući nikome. Ovde ja čuvam sakrivenu rizu Prečiste Djeve Marije koja je Hrista Boga rodila: jer kada se Ona prestavljaše sa zemlje na nebo, pri pogrebu Njenom beše jedna od mojih praroditeljki, udovica; po zaveštanju same Prečiste Bogorodice njoj bi dana česna riza Bogorodičina. Dobivši tu rizu, ona je česno čuvaše kod sebe u sve dane života svoga; umirući, ona poveri rizu na čuvanje jednoj devojci iz svoje rodbine, zapovedivši joj pod zakletvom: da čuva u čistoti ne samo tu česnu rizu Presvete Bogorodice nego i svoje devičanstvo iz poštovanja prema samoj Bogorodici. Ova devojka takođe celog života svog čuvaše tu rizu sa velikim poštovanjem; a kada se približi končini svojoj, ona poveri rizu jednoj čistoj i česnoj devojci iz roda svog. I tako u toku mnogih godina prelazeći od jedne devojke drugoj, ta sveta riza dođe i do ruku mene smirene, koja ostareh u čistom bezbračnom životu. A pošto se u mome rodu već ne nalazi takva devojka, kojoj bi mogla poveriti ovu tajnu, to evo kazujem vama o njoj, da znate

Izvor: Crkveni Kalendar